Matija

MATIJA PRSKALO

Nikad nisam bila u vezi s nekim glumcem

Toliko je zauzeta da joj, kad je pronađena njezina izgubljena torbica s dokumentima, nisu mogli ući u trag ni hrvatski ni talijanski policajci zajedno: zagrebačku glumicu gledamo u tri TV serijala, sprema dvije kazališne predstave i brine se o dvoipolgodišnjoj kćeri Kalisti



Razgovarala Snježana Dragojević Harapin
Snimio Vedran Peteh
Šminka Zdenka Mihelj

U potrazi za glumicom Matijom Prskalo, redatelji su očito uspješniji od policije - i hrvatske i talijanske. Na malim ekranima, naime, gledamo je u tri serijala - u "Ludoj kući" na HTV-u tumači lik razvedene glumice Lidije, u RTL-ovoj "Zabranjenoj ljubavi" zavodnicu Stelu, a u "Balkan Inc." na Novoj TV je ozbiljna i poslu predana inspektorica Anđela - no prošli vikend, kada je pronađena njezina izgubljena torbica s dokumentima, policija je čak morala dići uzbunu u medijima da Matiji uđe u trag.

- Ma, nevjerojatno... Prošlu Novu godinu suprug i ja dočekali smo u Firenci. Tada sam, na Silvestrovo, izgubila torbicu s dokumentima i karticama. Krađu nisam prijavila, pretpostavljajući da torbica nikada neće ni biti pronađeni. No, dogodilo se čudo: ipak je pronađena, a policajci su me zvali na mobitel baš prošli petak, kad sam ga, u žurbi, slučajno ostavila doma. Nisam se javljala dva sata i nastala je cijela panika, ispalo je da sam nestala bez traga i glasa - objašnjava Matija.
Unatoč televiziji, publika vas još uvijek najviše pamti po ulozi supruge majora Alekse u filmu Vinka Brešana "Kako je počeo rat na mom otoku", u kojem ga pozivate na pašta-šutu?

- Televizija je moćan medij, za razliku od kazališta, u kojem glumci nisu toliko izreklamirani - mali ekran znatno brže, takoreći preko noći, plasira i lice i ime. No, moram priznati da ja, otkako se pojavljujem u serijalima, ipak nisam primijetila neku bitnu razliku u popularnosti. Na tržnici ili bilo gdje vani ljudi se prvo sjete pašta-šute, a tek potom spominju Stelu, Lidiju ili Anđelu
Znači li to da vam se život nimalo nije promijenio otkako intenzivno radite u televizijskoj produkciji? Je li vam se barem poboljšao standard?
- Naravno da su honorari na filmu i u TV serijalima veći nego u kazalištu jer su to komercijalni serijali. Mislim da se većina glumaca - ja sigurno - ipak bolje osjeća na kazališnim daskama. Meni je kazalište prioritet. Na žalost, nisam zastalno angažirana ni u jednom, slobodnjak sam.
Kako to?
- Sedam godina moje je matično kazalište bilo varaždinski HNK. No, odatle sam morala otići. Prihvatila sam ulogu u televizijskoj drami "Starci" prema tekstu Antuna Šoljana, u režiji Eduarda Galića, mog sadašnjeg svekra, koja se snimala na Hvaru, te ulogu u filmu "Kraljica noći" koji se u režiji Branka Schmidta snimao u Osijeku. U takvoj situaciji kazalište obično izađe u susret glumcu. No, meni to nisu htjeli učiniti i dala sam sporazumni otkaz. I tako sam već šestu godinu slobodnjak. To i nije baš lako, no imala sam sreću, ne oskudijevam u ulogama.
Što sada radite?
- Svakodnevno sam na probama, jer pripremam dvije kazališne predstave: "Djevojka i smrt", koja govori o prepoznavanju zlostavljača petnaest godina nakon završetka rata, u režiji Tomislava Pavkovića, te "Kronovo (p)lutajuće kazalište", po nagrađenom tekstu Borisa Senkera, u režiji Roberta Raponje.
Koji vam se od vaših likova u TV serijalima najviše svidio?
- Anđela, jer je posve različita od ostalih koje sam dosad tumačila. To su dva lika u jednom: na poslu je stroga i profesionalna žena na visokoj funkciji, a privatno vodi posve drugi život - vegetarijanka je, bavi se duhovnošću i vrlo je skromna.
Jeste li se za neki od tih likova posebno pripremali?
- Za ulogu Anđele uzimala sam privatne satove kako bih svladala thai chi, stilizirane borilačke pokrete koji se izvode vrlo usporeno, te razvijaju koncentraciju i samokontrolu. Naime, u vrlo kratkom roku morala sam naučiti vježbe koje ću sa sigurnošću izvesti pred kamerom.
Bavite li se nečim sličnim i privatno?
- Pet godina bavila sam se jogom. Thai chi me također zainteresirao, ali, otkako sam postala majka, jednostavno nemam vremena za vježbanje. Kad bih mogla, nastavila bih baviti se jogom jer me najviše opušta.
Kako vaša dvoipolgodišnja kći Kalista reagira kad vas ugleda na malom ekranu?
- Registrira da sam to ja, ali su joj zanimljiviji drugi likovi. Uopće se nije čudila što me istodobno vidi pokraj sebe i na malom ekranu, pa smo se suprug i ja zapravo iznenadili jer smo očekivali da će tako malo dijete reagirati drukčije.
A kako vaše uloge u serijalima komentira vaš suprug, kazališni i filmski producent Dominik Galić?
- Vrlo je kritičan, škrt na pohvalama. Ne povlađuje mi, vrlo je objektivan, čak bih rekla i prestrog kritičar.
Što ste, prema njegovu mišljenju, trebali odigrati drukčije?
- Ima mnogo scena oko kojih se sporimo, no najviše je, ali u pozitivnom smislu, bio zatečen Stelinim slobodnim igricama. Njih je prokomentirao da bih ih koji put mogla izvesti i doma.
Koliko vas je promijenio obiteljski život?
- Obogatio me. Kad sam u rujnu 2003. rodila Kalistu, sve se promijenilo. Tek kad sam postala majka, shvatila sam što to uistinu znači, kolika je to odgovornost. Nina Violić je jednom izjavila da ju je majčinstvo učinilo pametnijom. Ne znam koliko sam pametnija, ali zrelija i odgovornija svakako jesam.
Kakva ste majka?
- Već sam razmazila kćer. Popustljiva sam, mnogo više nego što sam mislila da ću biti. Bila sam uvjerena da ću sve posložiti po svome, u pet minuta, a onda me raznježi Kalistin osmijeh, rečenice koje izgovara gledajući me ravno u oči i svašta joj dopustim.
Je li i vaš suprug jednako popustljiv?
- Obožava kćer, ali, mnogo je čvršći i, kad treba, lakše joj kaže "ne".
Tko čuva Kalistu?
- Čuvamo je ili Dominik ili ja, a ako zatreba, uskače "baka servis", Dominikova majka Saša Galić. Kako baku ne želimo previše iscrpiti, imamo i tri prijateljice koje nam uskaču po potrebi. Ponekad se dogodi da jedna od njih uči za ispit, druga otputuje u posjet dečku, treća ima virozu, a baka je bolesna i onda nastaje panika. Od jeseni će ipak biti lakše jer Kalista kreće u vrtić.
Koliko vaš privatni život ima sličnosti sa životom junakinja koje tumačite u serijalima?
- Lidija je rastavljena, ali je sa svojim suprugom ostala u odličnim odnosima. Ako bih se već morala rastati, onda bi to bilo idealno učiniti u takvim okolnostima, bez zle krvi. U jednom razdoblju života imala sam nekih sličnosti i sa Stelom. Spavala bih do podneva, a onda krenula na probu... No, otkako sam majka, ti su dani prošlost.
Kako održavate kondiciju?
- Nikad nisam imala problema s linijom, čak ni u trudnoći. Udebljala sam se samo deset kilograma. Na žalost, vremena za sport nemam. Sudjelovala sam na nekoliko humanitarnih nogometnih utakmica, jednom čak i postigla gol. Doduše, zabila sam ga rukom, ali, svejedno su mi ga priznali. Ali, moram se pohvaliti, volim roniti, bila sam čak na 22 metra dubine.
Nije li vas strah - ronjenje nije baš bezazlen sport?
- Dva ljeta zaredom, 1999. i 2000., pohađala sam školu ronjenja, na Cresu i Lastovu, no, nisam položila završni ispit. Bila sam na kavi s prijateljem koji je upravo kretao u tu školu, pa sam i ja krenula s njim, iz radoznalosti. Tek ispod površine mora shvatila sam u što sam se upustila, ali, povratka nije bilo. Kad sam zaronila na 22 metra i našla se usred golemog jata ribica, bila sam ponosna na sebe što sam svladala strah.
Roni li i Dominik?
- Kad smo na moru, uglavnom se dobro ispliva, a potom se odmara u hladu. Dominik je bivši plivački reprezentativac i još hrvatski rekorder u stilu delfin na 200 metara. Kako ga u plivanju ipak ne mogu nadmašiti, drago mi je da sam bar zaronila dublje od njega ...
S obitelji živite u Zagrebu - kamo najradije izlazite?
- Mi glumci zapravo izlazimo u kazalište. Ondje su probe i predstave, ondje se družimo nakon posla. Sad češće odlazim u šetnje s Dominikom i Kalistom, u Maksimir ili na Jarun. Nekad sam odlazila u Gjuru, ondje je bila odlična atmosfera, a ljeti mi je bilo najbolje na terasi Aquariusa na Jarunu. I Dominik i ja vrlo smo društveni, imamo mnogo prijatelja koje posjećujemo i koji dolaze k nama. Najmanje volim odlaziti na domjenke vezane uz određeni događaj, to su takoreći službeni izlasci i tu se ne možeš osjećati opušteno.
Kako ste i gdje upoznali Dominika?
- Došao je u "Gavellu", na stotu izvedbu predstave "Ribarske svađe". Nakon predstave bio je domjenak i tu smo se upoznali. Dakle, u kazalištu.
Čime vas je Dominik osvojio?
- Brižnošću, duhovitošću, dobrotom, toplinom...
Kad se posvađate, tko prvi popušta?
- Ovisi o čemu je riječ. Nekad ja, nekad Dominik, a nekad bogme i Kalista. I ona se, naime, ovako mala, već zna i te kako posvađati.
Znate li uopće pripraviti pašta-šutu, jelo koje vam je donijelo popularnost?
- O da, spremam ga, i to često, jer je vrlo jednostavno. Kuhati sam naučila dosta kasno, nisam baš neki virtuoz za štednjakom, ali, otkako sam postala majka, sve češće kuham.
S kojim biste glumcem najradije snimili erotsku scenu?
- Prema kolegama nemam ni ljubavne ni seksualne pretenzije, zaista ih doživljavam i cijenim kao kolege, neke i kao prijatelje, pa mi je posve svejedno. Čak nikad nisam bila ni s jednim glumcem u vezi.
Kako izgleda vaš dan?
- Nikad isto, i to mi je drago jer ne postoji opasnost da zapadnem u rutinu. Naime, ne snimam svaki dan pa se nekad dogodi da snimam pet dana zaredom, a onda samo jedan u tjednu. Isto je i s kazališnim probama. Ili, odjurim na snimanje u šest ujutro, vratim se u devet uvečer, a sljedeća dva dana sam doma, s Kalistom. Tada nas dvije kuhamo, šećemo se, idemo u park. Svaki mi je dan različit i mislim da je to dobro.
Gloria 2006., svibanj, broj: 592